najprestižnijim talijanskim kazalištima kao što su: Parma (Semiramide, Romeo i Julija, Lucia di Lammermoor), Pesaro (Mose, Tancredi), Trst, Rim, Napulj i turneja po Hrvatskoj sa recitalima.
Iste godine kada je nastupao u glavnoj ulozi Mosea u Pesaru, debitirao je i u Milanu u Piccola Scala u operi "Il Convitato di Pietra", u pariškoj operi kao Colline i Pharaon sa Samuel Remey i Shirley Verrett.
"Carmen"
u bečkoj državnoj operi
Među njegove mnogobrojne nastupe ubrajamo i ulogu grofa u "Le Nozze di Figaro" u Nantesu, 90./91., "Carmen" u bečkoj državnoj operi pod vodstvom maestra Claudio Abbadoa i novu produkciju "Don Giovanni" redatelja Richarda Foremana pod vodstvom maestra Casadesusa.
U rujnu 1991. Boris Martinovich dobija dugotrajan angažman u Opernhausu u Zurichu i izvodi svog prvog Onegina, Mustafu i Sharplessa. Osim toga pjeva Verdijev "Requiem" u Lisabonu, Mozartov "Requiem" u Lillu, Prokofievu "Maddalena" u Parizu, te nastupa na turneji diljem Japana sa Verdijevim "Requiem" i Sharpless u "Madam Butterfly".
U listopadu 1992. godine nakon spektakularnog debija u Santiagu gdje pjeva Attillu, ponovno je angažiran na operi "Carmen" u lipnju 1992., siječnju 1994. i travnju 1994.